Reklo bi se da je ovo jedna od najvažniji tema modernoga roditeljstva. Ono što je dobro, roditeljstvo je
postalo usmjereno na dječje potrebe, osjećaje i mišljenje. Roditelji se istinski i brižno pitaju kako se
njihovo dijete osjeća i što mogu učiniti da mu olakšaju. Često iz straha da će ih dijete prestati voljeti
izostane odgovarajuća roditeljska reakcija. Problem nastaje kada se roditelj osjeća nedoraslo izazovu
odgoja, osjeća se iskorištenim od strane svoga dijeteta i pripisuje dijetetu tešku narav I osobnost. Ako
pročitamo savjete na internetu ili tražimo pomoć stručnjaka često čujemo da treba postaviti granice i biti
dosljedan. Ovakav odgovor može još više zbuniti roditelja. Čini se da svi drugi znaju o čemu se radi , što
su granice i kako ih postaviti. Znamo li uopće odrediti kakve granice želimo ili treba gledati u tuđe
granice.

Ono što je najvažnije je naš stav i vrijednosti koje njegujemo. Razmišljanje što točno želim da bude
drugačije u odnosu između mene i moga dijeteta. Što će se točno promijeniti. I najvažnije osvještavanje
tko vodi u tome odnosu. Roditelj je uvijek odgovoran za dobrobit dijeteta ali odnos treba biti pun
poštovanja.

Kako to izgleda u praksi i primjer jedne metode koja može pomoći.
Zamislimo da imamo dijete koje protestira kod jutarnjeg spremanja za vrtić. Ovo mogu biti situacije koje
su nabijene emocijama jer se i roditeljima žuri na posao. Što možemo napraviti. Važno je ostati pribran i
regulirati svoje emocije.

Prvi korak je priznavanje emocija dijetetu. Ako je u pitanju ljutnja možemo ju priznati dijetetu na način
da kažemo : “Vidim da si ljut.” Važno je pokazati istinsku empatiju svojim govorom tijela i izrazom lica.
Dijete to može doživjeti kao :”Mama ili tata su me čuli i razumjeli sada se mogu smiriti.”

Drugi korak je postavljanje granice.” Sada je vrijeme da se obuješ i da krenemo,” to izgovaramo kao što
bi izgovorili “ trava je zelena”.

Treći korak je davanje izbora: Želiš li se sam/a obuti ili želiš da ti ja pomognem?
Ponekad roditelji očekuju da dijete odmah prihvati njihovu granicu. Treba vremena da se uskladimo sa
svojim dijetetom.

Postavljanjem granica razvijamo samopouzdanje kod djece jer dijete uči kako postaviti vlastite granice.