Komunikacija

Komunikacija – važan alat u izbjegavanju sukoba.


Razumijem i cijenim važnost otvorene komunikacije i izražavanja misli i osjećaja, međutim, vrlo često mi se dogodi da u nekoj konfuznoj situaciji i sama biram biti tiha, ništa ne reći i nadati se da će se situaciji riješiti na bolje za mene. To se naravno nikada ne dogodi. Nerealno je uopće to i očekivati. Svejedno, često odigram situaciju upravo protiv sebe. Kod takvog štetnog ponašanja koje ima direktan utjecaj na mene, volim taj cijeli događaj analizirati i shvatiti zašto se baš u tom trenu ponašam baš na taj način.


Kao malu su me učili da budem tiha, da ne odgovaram ljudima s neslaganjem, da se ne svađam i ne ulazim u konfliktne situacije. To su odrasli većinu nas učili, pa opet nekima se nikada nije bio problem pobuniti protiv svih tih pravila. Također sam i ja bila ona mala curica koja se bunila protiv svega i svačega i nije bila previše poslušna. Tada me te zabrane nisu toliko dirale, a sada kao odraslu, nakon toliko mnogo godina kao da me napadaju podsvjesno i ruše moja prirodan i urođen način reagiranja na razne situacije. Negdje, netko na mome putu odrastanja me slomio i ne mogu locirati tko i kada da bih se suočila s time. Mogu samo malo pomalo mijenjati loše obrasce ponašanja onim dobrima kada i sama budem svjesna takve situacije.


Prije 2 godine je u moj život ušla jedna osoba s kojom na prvu nisam kliknula. Njen smisao za humor je one vrste koju ja ne razumijem i smatram da moraš biti dosta povrijeđen u životu da se na taj način ideš šaliti. Međutim njoj i drugima u mojoj okolini to je bio normalan način izražavanja. Šale su često bile usmjerene na moj račun jer sam bila pod stresom i samim time ozbiljnija nego inače i svaki puta bih se uvrijedila kada je šala bila izrečena. Sakupljala sam to u sebi sve dok se nije razvila agresija u meni i u tome trenutku nisam o ničemu drugome mogla razmišljati osim o tome. Shvativši da samo sebi radim štetu, odlučila sam reagirati. Prvi puta kada sam zatražila objašnjenje njenih riječi, tresla sam se kao prutić, glas mi je podrhtavao i htjela sam pobjeći glavom bez obzira, ali ostala sam i suprotstavila sam se. Nisam čak ni izgledala prestrašeno, već odlučno i strogo jer nisam htjela dati nikakvog povoda da me se vidi kao da sam žrtva. Zatražila sam objašnjenje, objasnila kako ja vidim takvo ponašanje i čula kako ona to sve vidi. Na kraju smo obje došle do kompromisa. Nismo ga verbalizirale, ali primijetio se u našem daljnjem odnosu. Sada se slažemo i čak podržavamo.


Nevjerojatna je ta snaga izražavanja misli i osjećaja. Toliko toga može spriječiti i poboljšati. Treba izabrati trenutak i način reagiranja i svakako treba to učiniti prije nego poslije. Nije dobro držati u sebi sve te negativne osjećaje, razvijati agresiju i trovati se, ako se može izbjeći samim time da se izreče na glas ono što se misli. Ni sama ne znam čega me bilo strah, ali očito sam zamišljala babaroge kada je na kraju situacija proizašla u moju korist. To je svakako pozitivan primjer koji će mi pasti na pamet slijedeći puta kada se nađem u sličnoj situaciji.

Podijelite ovaj blog

Nedavni članci