Selim se...

Imam 32 godine i do sada sam se selila 14 puta i živjela sam u tri naša lijepa Hrvatska grada. Kažu da je uz financije i preuređenje životnog prostora, selidba jedan od najvećih uzročnika stresa. Bome sam se onda u životu „nauživala” stresa.

Jedan dio mojih selidbi se dogodio jer su odrasli u mojoj okolini odlučili da se moramo seliti. Mama je prodala stan i selili smo se baki. Baka je prodala stan i selili smo se u privremenu kuću dok se naša uredi do kraja da bude pogodna za život. Naravno, slijedeće smo se selili upravo u tu kuću. Zatim sam se selila sestri jer su i mama i baka umrle, a nakon sestre u udomiteljsku obitelj. Kada je došlo vrijeme da udomiteljsku kuću moram napustiti selila sam u stan s cimericama, a nakon godine dana u novi stan jer smo našle ljepši. E te dvije selidbe su bile one koje sam htjela, aktivno sudjelovala u njima i uživala seleći cijeli život u novi prostor. Nakon završetka fakulteta, selila sam se u novi stan u kojem sam trebala započeti najozbiljniji dio svog života – onaj odrasle osobe. Slijedećih nekoliko godina, slijedom loših financijskih iskustava, selila sam se još pet puta. Svaka selidba je bila bolnija od one prošle. Nije bila stvar u tome da sam se vezala za prostor, stvar je bila da se nisam. U ni jednom prostoru se nisam osjećala lijepo niti ugodno. Imala sam osjećaj da me guše svi ti zidovi, zatvaraju me i na kraju mi ne dozvoljavaju da izađem van, a toliko žarko želim pobjeći. To me dovelo do toga da zaista i nisam izlazila van. Posao i doma. Posao i doma. Bila je to rutina u kojoj sam jako dugo živjela dok nisam odlučila skupiti snage i prekinuti tu petlju. Tada sam se selila još jednom. Bio je to 14.put. Selila sam u svoj stan. U svoj prostor. U svoja četiri zida puna slobode i prilika. To je bila najljepša selidba u mome životu i trenutak kada su neke kockice ipak sjele na svoje mjesto nakon što su ih razbacali na sve strane moji odrasli kada su me odlučili seliti prvi puta. U skoroj budućnosti me očekuje još jedna selidba za koju znam, a koja me veseli još više od posljednje, a ta će selidba vratiti još više kockica mog života tamo gdje trebaju biti. To je selidba nakon koje me očekuje život o kojem sanjam cijeli život. Hoće li zaista biti kako si ga zamišljam ili neće, to ne znam, ali veselim se svim srcem saznati.


Pošto sam se toliko mnogo selila i mijenjala različite stanove i stanodavce mogu udijeliti ovim putem nekoliko savjeta. Svakako se treba dobro raspitati kakvo je grijanje. Plin, drva, toplana, centralno, peći...ima ih mnogo i sve vrste su u potpunosti različite. Treba se dobro raspitati koji je medij najtopliji i najpovoljniji u gradu u kojem se živi. Iznajmljuje li se stan u zgradi ili stan u kući. Ako se bira stan u zgradi treba pripaziti na kojem je katu. Ako je prizemlje bilo bi dobro znati slijeva li se kišnica u podrum. Ako je stan na zadnjem katu, prokišnjava li krov. Također je dobro biti svjestan kako se obračunava račun za vodu. Postoji li odvojeno brojilo koje očitava posebno za svaki stan ili se dijeli ukupna potrošnja na sve stanove u zgradi. Također treba dobro dogovoriti sa stanodavcem pošten način plaćanja računa da se izbjegne njihovo slanje računa vama, pa da vam se slučajno ne zaračuna više od potrošenog. Najpoštenije bi bilo na početku najma ići sa stanodavcem provjeriti točno stanje brojila struje, vode i plina kako biste bili u potpunosti na nuli s korištenjem i kako biste izbjegli plaćanje tuđih dugova. To isto se odnosi i na iznajmljivanje stana u kući, pa čak je još i važnije u toj vrsti najma. Također ono što je moja preporuka je da utvrdite granice. Stanodavac nema šta dolaziti vama u stan u provjere, a vaša je dužnost da stan ostavite u stanju u kojem ste ga dobili. Poštovanje i granice. To su smjernice za sve vrste najma. Također, ugovor. Ugovor obvezuje vas na fer ponašanje, ali i stanodavca i taj ugovor štiti i jednu i drugu stranu u puno situacija. Ako vam stanodavac ne ponudi ugovor, napišite ga sami. Ima puno primjera na internetu. Ima tu još puno stvari na koje se treba gledati: dolazi li stan namješten, smije li se koristiti podrum/dvorište, jeste li prijavljeni, plaćate li pričuvu vi ili stanodavac...


Sigurna sam da će svaka avantura selidbe u koju se opustite biti puna izazova i načina na koje ćete ih riješiti. Sve je to životno iskustvo vrijednije od bilo čega. Sretan put!

Podijelite ovaj blog

Nedavni članci