Snaga u meni - snaga u nama

Stojim na mjestu i primam udarce. Ne mičem se ni ne reagiram. Nema smisla.

Ljutim se, naravno. Nije mi drago i neugodno mi je, ali i dalje stojim i trpim.

Dolaze jedan za drugim, nepozvani i nenajavljeni. Teško ih je izbjeći.

Svaki puta kada se poželim sagnuti, kao da slijede moj pokret i zaljepe se u mene.

Još jače, još dugotrajnije. Kažu da sam borac i da mnogi ne bi izdržali koliko sam ja uspjela.

Neki mi kažu da to tako treba biti, to me uči kvaliteti života.

Rekli su mi da bez lošeg se ne može spoznati dobro.

Često čujem: siđi s oblaka i živi u trenutku. Tada neće tako često stizati životni udarci.

Čujem ih kako govore pobjegni od sebe, budi slična nama.

Rastereti se i nemoj se više brinuti oko toliko stvari.

Dovoljna ti je sadašnjost, ne treba ti još budućnost i prošlost.

Ja...kao da ih ne čujem. Ne želim ih čuti. Prošlost čuvam i razmišljam o njoj svakodnevno.

U njoj žive mnogi ljudi i mnogi događaji koje ne želim staviti u neku prašnjavu ladicu.

Svaki onaj pozitivan ili negativan odnos koji sam imala s tim ljudima bila je prilika za učenje.

Ako ne tada, sada svakako je.

Svaki događaj je moja povijest,moj temelj koji mi dopušta da gradim dalje.

Ponekad moram zastati, zakrpati koju rupu koja se stvorila, ali tada,samo nebo je granica.

Kažu mi: ne razmišljaj toliko o budućnosti. To stvara anksioznost.

Ne možeš utjecati na stvari koje se nisu još dogodile. Ali možeš. Možeš se pripremiti na njih. Možeš čitati i učiti kako bi u novim događajima koji slijede u tvome životu bio pametniji i mudriji.

Možeš maštati o onome što želiš da se dogodi u budućnosti i istovremeno se pripremati za to, učiti što ti se sviđa,a što ne.

Rekli su mi: budi prisutna u sadašnjosti ne znajući da jesam prisutna.

Prisutna sam u trenutku sa svojom prošlosti i budućnosti.

Rekli su mi: nemoj gledati na svijet tako romantično, povrijedit ćete ljudi. Hoće i jesu.

Rade to svaki dan. Svaki dan i dalje na svijet gledam kroz roze naočale.

Svjesna sam toga i odabirem taj put. Nije lako stajati i primati udarce. Nije lako ne reagirati.

Bez lošeg se ne može spoznati dobro. Ima trenutaka kada bih sve loše odbacila, zaboravila. Napravila mjesta samo za dobre stvari. Ali kako bih onda znala da su to dobre stvari?

Sve mora biti kako je. Ima snage u meni i ima snage u tebi da nosimo i prošlost i sadašnjost i budućnost u nama i da im dopuštamo da se isprepliću i stvaraju nove svjetove.

Svjetove u kojima snažno koračamo kroz tu zamršenost zvanu život diveći mu se kroz naše jedinstvene roze naočale.

Podijelite ovaj blog