Svjesna sam

Žurimo se, jurimo, tempo života nam je ubrzan. Tu su društvene mreže – skreću nam pozornost. Tu je posao – juri nas i vrijeme samo prolazi. Dan za danom se kotrlja kao kuglice niz padinu. Ne uspiješ ih sve ni vidjet ni doživjet. Ljudi se izmjenjuju, prolaze kroz nas, vrijeme se mijenja, ne primijetio ga.


Zvuči li Vam to poznato? Taj osjećaj ubrzanosti. Sindrom izgubljenog vremena kako ga volim zvati. 


Shvatiš da si ušao u kotač koji se okreće prebrzo tek kada te zapljusne određeni događaj. Izuje te iz cipela i počneš primjećivati sve one stvari na kojima si zahvalan. Shvatiš da si sretan i dopustiš si usporiti.


Ovo je priča kako sam sama shvatila sve one divne stvari koje mi se događaju u životu, a počela sam ih uzimati zdravo za gotovo - jer jurim.


 Svjesna sam – priča br.1


Sjedaš za blagavaonski stol i sipaš vrelu juhu u tanjur. Puši se iz nje kako je vruća. Uživaš u toplom i finom osjećaju doma. Slijedi ju jednako divni nastavak ručka koji ti je dan na stol. Najedeš se tako fino i bezbrižno da ni ne primijetiš da tanjura više nema. Sve je već čisto, a na tebi je samo da zaokružiš kraljevski ručak nečim slatkim. U toj ubrzanosti koja daje osjećaj da su dani kao sati većinu vremena se niti ne okreneš i ne zapitaš tko je skuhao taj ručak i tko je sve počistio. Ta osoba to radi iz ljubavi. Tu je za tebe i ne traži da se njen trud prizna. Njena je želja da se pobrine za tebe jer ju to čini sretnom. To je mama! Žena koja voli bezuvjetno, koju se ne smije uzimati zdravo za gotovo, čijeg truda se mora biti svjestan u svakome trenutku. Zaslužila je divljenje cijeloga svijeta. To govorim ja koja nisam imala majku u životu. Kada sam ju imala svakako nije bila sposobna u tim trenucima biti majka. Međutim, imala sam sreće i u odrasloj dobi imam dvije majke. Žene, koje s toliko brižnosti i ljubavi, svaka na svoj način, iskazuju brigu i ljubav prema meni. Svjesna sam ih i ne uzimam ih zdravo za gotovo. Svaki njihov brižan pokret spremam u posebnu ladicu u mozgu kako bih se zauvijek sjećala ljubavi koja mi je pružena. Ljubavi koja mi je potrebna kako bih rasla, ali i kako bih je mogla dijeliti dalje.


Svjesna sam – priča br.2


Ne imajući neki pozitivan primjer zdrave ljubavne veze, tako ni moje ljubavne veze nisu bile pretjerano zdrave. Pobliže analizirano, nisam ni znala kako normalna ljubavna veza izgleda. Sjećam se da sam bila mlada i uvjerena da se svi možemo mijenjati na bolje pogotovo uz pozitivan utjecaj i nikada mi nije palo na pamet da sam možda malo prenadobudna u svome razmišljanju. Neki od nas se svakako ne žele mijenjati ili žele, ali ne tempom osobe koja bi voljela da se ta promjena na bolje dogodi. To se dogodilo meni. Udala sam se čak. Toliko sam bila uvjerena u sebe. Vjerovala sam da, iako to nije ljubav mog života, mogu ga učiniti čovjekom s kojim ću živjeti dostojan život i da ćemo zajedno naučiti živjeti skladano. To mučenje je trajalo dosta godina. Na kraju sam odustala, nije imalo više smisla. Oslobodila sam njega sebe i sebe od njega. Bila mi je to jedna od najljepših odluka u životu. Posebno jer sam vrlo brzo upoznala ljubav svog života. Princa na bijelome konju koji me upoznao i prihvatio točno onakvu kakva jesam. Koji mi je pružio stabilnost bolje od bilo koje osobe u mome životu do tog trenutka. Koji sluša svaku moju riječ. Voli me pokazujući to kroz stotine sitnih primjera kroz svaki dan. Uz njega sam naučila kako zdrav i normalan odnos izgleda, a on je bio strpljiv i čekao je da se naučim ponašati. Tu je, upravo pored mene hrče, ipak je ponoć, slušajući ga uživam u osjećaju sigurnosti koju mi je pružio, a meni....meni je to najljepša stvar na svijetu. Svjesna sam ga i ne uzimam ga zdravo za gotovo. Čini me boljom osobom i onda kada samu sebe uvjeravam da to nisam.


Svjesna sam – priča br.3


Toliko godina sam čeznula za svojim domom da dok sam ga našla, nisam ga osjećala dugo vremena. Nisam se osjećala doma u bakinom stanu, niti u udomiteljskoj obitelji, niti u bilo kojem stanu u kojem sam živjela. Sve te godine, a taj broj je 29, maštala sam o krevetu koji je nov i samo moj. O kuhinji u kojoj ću moći kuhati što god poželim i kada poželim. O zidovima u kojima ću moći napraviti rupu na bilo kojem mjestu jer smijem, jer je moje i jer sam JA tako odlučila. 29 godina je trajala ta potraga, a 3 godine je trebalo da osjećaj doma sjedne na svoje mjesto. Obožavam miris svoga stana kada uđem nakon napornog dana na poslu. Obožavam svoj tepih koji mi pruža toplinu za noge,a poklon je jedne drage davne prijateljice. Obožavam svoju kupaonicu koja je uređena u vintage stilu 70-ih jer je čista, miriši na oprani veš i samo je moja.


Doma sam, sigurna sam, voljena sam.


Svjesna sam svih sitnica koje mi pružaju moji dragi ljudi, a nisam ih nikada do sada imala. Ne možemo uvijek i u svakome trenutku biti svjesni svih lijepih i dobrih stvari koje nam se događaju u životu. Poludjeli bismo. Ali možemo se s vremena na vrijeme zaustaviti u tim našim užurbanim životima i prisjetiti se svega na čemu smo zahvalni. Možete to učiniti i sada. Hajde, uspravno sjednite. Stavite ravno noge na pod, ruke ispred sebe. Osjetite ih da su tu i da odmaraju. Zatvorite oči i nasmijte se na prvu lijepu stvar koja vam se u zadnje vrijeme dogodila, a onda dopustite sebi da se sve dobre stvari zakotrljaju u vašim mislima i budite ih svjesni.

Svi prolazimo kroz loše trenutke svaki dan. Ni jedan dan nije cijeli sretan. Zato zastanite na tren i taj tren učinite čarobnim.


Podijelite ovaj blog