Tko sam ja?

Tko sam ja?


U vrijeme društvenih mreža gdje nam reklame iskaču toliko često da su nam postale normalan dio života,  u vrijeme kada šminkom možemo promijeniti crte lica da niti ne ličimo na sebe same, želim vam zagolicati maštu i upitati vas: „Tko ste vi?”.


To je pitanje koje često postavljam sama sebi. S jedne strane želim biti ta lijepa lutka s reklama, koristiti sve te fine kreme, šminkati se dva sata svaki dan kako bi svaka nijansa bila na svome mjestu, posjećivati frizera na mjesečnoj bazi kako bi mi kosa uvijek izgledala savršeno. Želim se uklopiti u svijet u kojem se svi trude stopiti i ne odudarati jedni od drugih. Istovremeno... cijelo moje tijelo se protivi takvome življenju. Jednostavno to nisam ja i jedino mi preostaje prihvatiti sebe onakvom kakva jesam bez obzira na druge.


Pa tko sam ja?


- imam valove depresije i anksioznosti koji se javljaju kada mi stres života postane prevelik

- hodajući ulicom imam osjećaj da me svi gledaju i smiju mi se kako krivo hodam

- kada stojim na mjestu ne znam što bih s rukama pa često stojim u pozi „heroja” iako drugima ta poza izgleda kao da sam stara baka s bolovima u leđima

- imam tik koji uključuje frkanje nosa kada sam pod većim stresom (ne izgleda baš primamljivo)

- često se isključujem iz svijeta i sretna sam što to mogu i istovremeno obavljati osnovne radnje

- kada sam sretna skačem kao malo dijete iako se to ljudima baš i ne sviđa

- kada se udubim u neku raspravu često povisim glas toliko da ljudi misle da vičem

- dnevno se naljutim na ljude i razočaram više nego što želim priznati

- prije svakog većeg događaja, tjedan dana prosjedim na wc-u jer mi sav stres prođe kroz želudac

- sretna sam kada se u jutro ustanem i uspijem staviti sjenilo i maskaru iako se ne volim šminkati

- ako nisam skoncentrirana, sve će mi pasti iz ruke (nikada od mene konobarice)

- volim jutra, taj osjećaj buđenja dana i miris jutarnje rose, a istovremeno jednako volim spavati malo dulje ili do podneva

- često se ne znam dovoljno dobro izraziti jer gubim riječi i ne mogu ih se odmah sjetiti iako vidim njihovu sliku u glavi pa izbjegavam važne razgovore

- volim pisati rukom, umjesto tipkanja na kompjuter

- volim gledati serije, a kasnije se grizem zbog toga jer sam potratila vrijeme na takvu glupost

- bez obzira koliko te poznam pokušat ću ti pomoći što je više moguće

- ne volim suditi drugima jer sam svjesna da svi imamo loš dan

- volim se grliti i nije mi drago što zbog korone to sada ne mogu.



Ovo sam sve ja. I lijepo i ružno. Nije važno jesam li se stopila sa svijetom ili nisam. Bitno je da sam ja zadovoljna sama sobom.


A tko ste vi?

Podijelite ovaj blog

Nedavni članci