Uzor

Djetinjstvo mi je bilo obilježeno problematičnim ljudima. Ljudima koji su se borili sa svojim problemima i nisu bili svjesni ili nisu htjeli biti,  koliko to štete čini meni, djetetu. Nisu se trudili rješavati svoje probleme, gurali su ih pod tepih. Kada je pod tepihom bilo previše bili su to eksplozivni trenuci pražnjena. Sva sreća pa je nekolicina ljudi u mome okruženju bila hladnije glave i bili su ipak malo svjesniji da sam dijete i da mi trebaju biti uzor. Jedna od njih je moja baka koja me naučila pristojnom ponašanju. Ne onome ponašanju koje vidimo danas kod ljudi koji ne pozdravljaju jer je to novo normalno, već onoj pristojnosti koja bi se zvala stara škola. Otvori vrata starijima, sve pozdravi dobar dan, pričekaj da razgovor završi pa reci svoje. Dok sam bila mala to mi je išlo na živce jer sam bila dijete i nisam htjela da mi netko drži prodike, ali kao odrasla sam neizmjerno zahvalna svojoj baki koja je jedina zadržala hladnu glavu i učila me pristojnosti i manirama.


Dok sam bila djevojka tu je bila moja udomiteljica. Učila me odgovornosti i pružila mi je strukturu. Mislite da vam struktura ne treba? Eeeee, i ja sam to mislila cijelo srednjoškolsko obrazovanje, sve dok nisam odselila i počela živjeti sama. Život jednostavno nema smisla bez strukture jer se pogube sati, dani, mjeseci i na kraju ne znaš kamo su nestali. Išlo mi je sve na živce većinu vremena i jedva sam čekala osamostaliti se. Živjeti po svojim pravilima. Mislim da je razlog tome bio što sam se puno selila, živjela s puno ljudi i svi su me htjeli naučiti nečemu. A koja mlada osoba voli da joj se stalno nešto kvoca? Nitko. Nitko to ne voli. Zanimljivo je samo što sada, u svojim tridesetima živim po većini pravila ljudi koji su mi išli na živce dok sam odrastala. Možda je to tako u životu. Možda tako treba biti. Kroz odrastanje se opiremo većini onoga što nas odrasli pokušavaju naučiti, a kao odrasli živimo njihove riječi.


Kad si mlad, ne treba se opirati svemu što odrasli pokušavaju nametnuti na tebe. Ponekad treba poslušati i kasnije razmisliti ima li to smisla ili nema. Nisu ni odrasli uvijek u pravu, svejedno, imaju puno više znanja i iskustva koje moraju dijeliti sa svima. To je njihova dužnost i obaveza. Na mladima je da interpretiraju te informacije na svoj način i eventualno one dobre zapamte za kasnije. 


Podijelite ovaj blog

Nedavni članci