Važnost sporta

Bavljenje sportskim aktivnostima, sukladno mogućnostima, označava zdrav stil života. Tijekom mjeseca svibnja 2006. godine u Opatiji je provedeno istraživanje u kojem je sudjelovalo 585 ispitanika u dobi od 10 do 19 godina, odnosno učenika od 4. do 8. razreda osnovne škole i srednjoškolaca. Cilj istraživanja bio je istražiti je li sport zaštitni čimbenik u procesu socijalizacije djece i je li bavljenje sportom povezano s manje rizičnim ponašanjima. Kada se kontroliraju učinci sociodemografskih varijabli kao što su spol, dob i materijalni status, bavljenje/nebavljenje sportom ima statistički značajne učinke na većinu ispitivanih rizičnih ponašanja.

Aspekt unapređenja domskog života mladi vide kroz tri kategorije, a u jednu od njih spadaju i sportske aktivnosti. Iskazuju želju za sportskim aktivnostima poput plivanja, rolanje i drugim aktivnosti kojima se bave njihovi vršnjaci, ali i da im se ne zabranjuje sport kao disciplinska mjera. Dobar primjer bavljenja sportom i raznolikih sportskih aktivnosti predstavlja Centar za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek. Kod skrbi o djeci izvan vlastite obitelji, uloga sporta je i puno veća, jer on razvija osjećaj pripadnosti i sigurnosti, uspjeha, samopouzdanja i tolerancije. Od predškolskog uzrasta do tinejdžerske dobi, sport je aktivnost koja pomaže oblikovati svako ljudsko biće. Sport promiče zdrav način života, timski duh, razvija disciplinu i potiče stvaranje radnih navika. Vrlo često djeca pronalaze uzore u voditelju sportskih aktivnosti, jer ih on hrabri i podržava i u teškim trenutcima.

Korisnici/ce s problemima u ponašanju nemaju naviku redovitog odlaska liječniku te im je zdravlje prilično zapušteno. Posebnu pozornost treba posvetiti učenju organizacije slobodnoga vremena. Na početku je iznimno teško usvojiti nove navike jer su korisnici/ce uglavnom stihijski provodili slobodno vrijeme uz televiziju, društvene mreže, izležavajući se, u skitnji, po kafićima, kladionicama, konzumirajući alkohol ili droge. Često navode da su se većinu vremena dosađivali. Upravo je dosada generator rizičnih ponašanja, posebice kod djece i mladih koji imaju narušene obiteljske odnose, poteškoće u školi i nemaju primjerenu podršku. Zbog toga je važno planirati slobodno vrijeme. Tijekom odgojnog procesa nastoje se otkriti interesi, potencijali, skriveni resursi koji se pokušavaju kanalizirati kroz razne aktivnosti kako bi se korisnik/ca motivirao i pronašao/la u nekoj aktivnosti. Važno je otkriti u čemu je korisnik/ca dobar/a, kojim talentima raspolaže te ga/ju kontinuirano poticati dok ne pronađe aktivnost koja ga/ju čini sretnim/sretnom i ispunjenim/ispunjenom. Potiču se razne aktivnosti poput planinarenja, vožnje biciklima, hodanja, plivanja, plesa, jahanja te se za svakog korisnika/cu uspijeva pronaći aktivnost koja ga/ju ispunjava. Mladi vole avanture i istraživanja. Kada ih potaknemo na konkretan doprinos nekoj aktivnosti, rado se uključuju, no bitno je slijediti njihove interese i voditi proces. Sudjelovanje u aktivnostima poput sporta jedan je od koraka socijalne integracije korisnika u svojoj zajednici.

Share This Post

Post Navigation

Post Tags

Povezani članci