Kako postati udomitelj?

centar za socijalnu skrb Zagreb:
Udomiteljstvo je oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se korisniku (djetetu ili odrasloj osobi) osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj obitelji.
Djeca koja se smještavaju u udomiteljske obitelji najčešće su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi – djeca bez roditelja, djeca koju roditelji zanemaruju ili zlorabe roditeljske dužnosti, djeca žrtve obiteljskog nasilja, te djeca s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
Na području Zagreba postoji potreba za udomiteljima djece svih navedenih kategorija.

Kako postati udomitelj?

Potebno je obratiti se timu za udomiteljstvo, kako biste u inicijalnom razgovoru dobili sve potrebne informacije.

Osobe koje se odluče za bavljenje udomiteljstvom trebaju predati zahtjev i dodatnu dokumentaciju osobno ili putem pošte.

Postupak koji slijedi uključuje između ostaloga razgovor sa socijalnim radnikom i psihologom, psihologijsko testiranje, dolazak djelatnika tima za udomiteljstvo u Vaš stambeni prostor radi provjere odgovaraju li stambeni uvjeti propisanim uvjetima.

Ukoliko su svi uvjeti zadovoljeni, tim za udomiteljstvo izdaje rješenje o ispunjavanju uvjeta, te članove obitelji upućuje na osposobljavanje.

Nakon uspješno završenog osposobljavanja udomitelju se izdaje Dozvola za obavljanje udomiteljstva na rok od 5 godina, koja se nakon isteka navedenog roka može obnavljati.

20. studenoga 1989. godine Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Konvenciju o pravima djeteta, međunarodni dokument kojim se priznaju prava djece u cijelome svijetu. Konvenciju je potpisalo 196 država, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području ljudskih prava u povijesti.  Hrvatska se smatra strankom Konvencije o pravima djeteta od dana osamostaljenja, 8. listopada 1991. godine.


Konvencija ima 54 članka: uvod, vodeća načela i odgovornost za provedbu prava; prava preživljavanja koja osiguravaju da svako dijete ima pravo na zadovoljavanje temeljnih potreba; razvojna prava koja osiguravaju svakom djetetu najbolji mogući razvoj; prava sudjelovanja koja omogućavaju svakom djetetu aktivno sudjelovanje u društvu u kojem odrasta; zaštitna prava kojaosiguravaju zaštitu svakom djetetu.

Neka od prava iz Konvencije: 

  • Članak 1. Svaka osoba mlađa od 18 godina ima sva prava opisana u ovoj Konvenciji.
  • Članak 2. Prava iz ove Konvencije imaju sva djeca, bez obzira na rasu, vjeru, sposobosti, jezik kojim govore, uvjerenja i to iz kakve obitelji dolaze
  • Članak 4. Vlade svih država trebaju osigurati da djeca imaju sva ova prava.
  • Članak 8. Vlade trebaju poštovati pravo djeteta na ime, nacionalnu i obiteljsku pripadnost.
  • Članak 9. Djeca imaju pravo živjeti zajedno sa svojim roditeljima, osim ako time nije ugrožena njihova dobrobit. Primjerice, ako roditelj loše postupa prema djetetu ili ga zanemaruje. Djeca čiji su se roditelji razišli imaju pravo ostati u kontaktu s oba roditelja, osim u slučaju kada bi to moglo naštetiti djetetu.
  • Članak 21. Kod posvajanja djece najvažnije je odlučiti što je za njih najbolje. Ista pravila treba poštovati kad se djeca posvajaju u zemlji u kojoj su rođena ili kada odlaze živjeti u neku drugu zemlju.
  • Članak 23. Djeca koja imaju bilo kakve teškoće u razvoju trebaju dobiti posebnu brigu i podršku kako bi mogla voditi potpun i samostalan život.
  • Članak 24. Djeca imaju pravo na kvalitetnu zdravstvenu skrb, pitku vodu, zdravu hranu i čist okoliš, koji su im potrebni kako bi ostala zdrava. Bogate zemlje trebaju pomagati siromašnijim zemljama da to ostvare.
  • Članak 39. Djeca koja su bila zanemarivana ili zlostavljana trebaju dobiti posebnu pomoć kako bi ponovo stekla samopoštovanje.


Share This Post

Post Navigation

Post Tags

Povezani članci